Cjelokupni pregled za glaukom obuhvata:
- provjeru vidne oštrine i mjerenje očnog pritiska
- određivanje vidnog polja
- mjerenje debljine rožnjače (pahimetrija)
- pregled očnoga ugla (gonioskopija)
- pregled i provjera oštećenja očnog živca uz pomoć optičke koherentne tomografije (OCT)
Na početku pregleda lijekar uzima detaljne podatke o razlogu pacijentova dolaska. Osim trenutnih problema od pacijenta se nastoje uzeti što točniji podaci o njegovu dosadašnjem zdravstvenom stanju i eventualnim očnim bolestima u porodici. Potom se provjerava vidna oštrina i obavi pregled na biomikroskopu kojim se utvrđuje trenutno stanje na prednjem i srednjem segmentu oka.
Nakon toga se pacijent uputi na pregled vidnog polja kojeg obavljaju za to specijalno edukovani zdravstveni radnici. Pregled je bezbolan, ali zahtijeva visoku koncentraciju, što ovu pretragu može produžiti i do sat vremena, zavisno od saradnje pacijenta.
Po obavljenom vidnom polju pacijent se vraća u specijalističku ordinaciju gdje lijekar mjeri očni pritisak. Pri tome se kapaju anestetske kapi tako da pregled nije neugodan. Iste kapi se apliciraju i kod slijedeće pregleda koja se zove gonioskopija i kojom se utvrđuje širina očnoga ugla. Izvodi se uz pomoć gonioskopske lupe koja se prislanja direktno na površinu oka i sasvim je bezbolna. Svakako je pacijenta obavezno uputiti u sve korake ovog pregleda radi bolje saradnje.
Ukoliko širina očnog ugla to dozvoljava širi se zjenica ukapavanjem kapi da bi se što bolje mogao napraviti pregled očnog živca i žute pjege. U tome nam znatno pomaže aparat OCT pomoću kojeg se izvodi optička koherentna tomografija. To je takođe neinvazivan pregled koji nam pouzdano daje podatke o eventualnim oštećenjima očnoga živca i žute pjege. Ovaj dio pregleda može trajati od 30-60 minuta zavisno od brzine širenja pacijentovih zjenica. Zbog proširenih zjenica koje se skupljaju nakon nekoliko sati, preporuka je da se zbog zamućenog vida i svjetloplahosti u tom vremenu ne upravlja vozilima.
U završnoj fazi pregleda lijekar objedini sve napravljene nalaze i na osnovi toga određuje terapiju, ukoliko je to potrebno. Terapija je u početku medikamentozna u vidu kapi koje se kapaju u oči. Ukoliko je potrebno može se dopuniti laserskim tretmanom, a ukoliko ni to nije dostatno pacijent se upućuje na operativni zahvat kojim bi se pokušao sniziti očni pritisak do normalnih vrijednosti.