Osim dobro izvedene operacije šta je još važno za uspjeh transplantacije?
Izrazito je važno i detaljno postoperacijsko praćenje bolesnika, jer bez čestih postoperacijskih kontrola i potrebnih modifikacija u terapiji može doći do odbacivanja transplantata. Pacijent treba biti svjestan da nakon operacije mora dugo vremena redovno upotrebljavati propisanu terapiju kako bi operacija oka bila maksimalno uspješna.
Koja je terapija nakon transplantacije?
U postoperativnom oporavku svi pacijenti koriste lokalnu terapiju u vidu kombinacije antibiotskih i kortikosteoridnih kapi i masti, vještačke suze te gelove za podmazivanje oka. U slučajevima reakcije odbacivanja transplantata koriste se jače doze kortikosteroida u vidu pojačane lokalne i/ili sistemske kortikosteroidne terapije (u obliku tableta). Bolesnici se prate na dnevnoj osnovi u prvih sedmicu dana, potom na sedmičnoj, kroz prvi postoperativni mjesec, pa na mjesečnoj bazi do kraja prve godine, a po potrebi i češće.
Šta svaki pacijent nakon transplantacije mora znati?
Svaki pacijent nakon transplantacije rožnjače mora znati da se reakcija odbacivanja može javiti bilo kada u životu te da na svaki pad vidne oštrine, mutniji vid, crvenilo oka, pojavu sumnjivog sekreta, mora ODMAH javiti očnoj Klinici.
Jesu li očna Klinika Svjetlost i lijekari dostupni i vikendom u hitnim slučajevima?
Naša liječnici su dostupni po pozivu i vikendom 24 sata dnevno.
Uspješnost operacije i prognoza preživljavanja transplantata rožnjače
Od čega zavisi uspjeh operacije i prognoza preživljavanja transplantata?
Zavisi od preoperativne dijagnoze, metode operacije i preciznom postoperacijskom praćenju bolesnika. Za niskorizične bolesti uspješnost je preko 90%, dok je u visokorizičnih bolesnika od 30-70% zavisno od toga o kojoj je bolesti rožnjače riječ. Reakcija odbacivanja transplantata, glavni razlog neuspjeha operacije, javlja se značajno rjeđe nakon slojevite transplantacije u poređenju s perforativnom. Od velikog je značenja i iskustvo hirurga, ne samo glede izvođenja operacije, već i radi postoperacijskog praćenja i prilagođivanja terapije koja je različita zavisno od tipa bolesti. Konačno, ako nema dobre saradnje pacijenta u redovnoj primjeni propisane terapije, transplantat može takođe biti ugrožen. Među najvažnijim faktorima za uspješnost operacije jeste preoperativno stanje primateljevog oka odnosno preoperativna dijagnoza. Transplantacija rožnjače je u suštini najuspješniji oblik transplantacije i najčešće je nakon operacije potrebna samo lokalna terapija kapima. Tako visoka uspješnost transplantacije postoji radi toga što je rožnjača „imunološki privilegirano tkivo“ gdje se reakcija odbacivanja stranog tkiva vrlo rijetko događa. Uspješnost uveliko zavisi od dijagnoze od koje boluje pacijent, eventualnom prisustvu i opsegu krvih žila u području rožnjače i eventualnoj upali oka.
Kod kojih bolesti su transplantacije najuspješnije?
Među najuspješnije transplantacije spadaju one kod keratokonusa, distrofija i degeneracija rožnjače (uspješnost viša od 90%) te nevaskulariziranih ožiljaka rožnjače i pseudofaknih keratopatija (oko 80%). Kod pacijenata koji boluju od postkeratitičnih ožiljaka rožnjače, ulkusa (čira) rožnice ili kod ponovljenih transplantacija uspješnost pada na oko 60%.
Koja stanja rožnjače imaju najlošiju prognozu?
Najlošiju prognozu imaju pacijenti koju boluju od kombustije rožnjače, intenzivno vaskulariziranih ožiljaka, vrlo „suvog“ oka ili autoimunih bolesti tipa Stevens-Johnsonova sindroma (oko 20-30%).