Dolazi nam ljeto, zasluženi odmor, ljetne radosti i sunčanje. Koje nam opasnosti za oci tada prijete?
Sunčeva svjetlost se od iskona smatra izvorom energije potrebne za život. Svjetlost i sunce su slavili svi stari narodi kroz paganske obrede, a spominje se i na samom početku Starog zavjeta.
Danas smo svjesni bitnog učinka sunčeve svjetlosti i mehanizma njenog djelovanja. Bez svjetlosti nema ni vida. Svjesni smo štetnog djelovanja sunčeve svjetlosti u slučaju nepotrebnog izlaganja.
Bijela, vidljiva sunčeva svjetlost je elektromagnestki talas/zračenje. Uz bijelo svijetlo se nalazi ultraljubičasti spektar (UV) nevidljiv oku ali koji ulazi u oko.
UV svjetlost je blagotvorna kod nekih kožnih bolesti, pomaže u stvaranju vitamina D, poboljšava mnoga psihička stanja, a izlaganje veša i posteljine sunčevoj svjetlosti kao i osunčavanje terasa, soba, ubija mnoge bakerije i viruse. Nažalost izlaganjem većoj količini i snazi UV svijetla dolazi do oštećenja naših očnih ćelija.
Najpoznatiji efekat izlaganju UV zračenja je sunčanje, kada nam koža potamni. Time se stvara zaštitni pigment koji štiti od dubljeg prodiranja UV svjetlosti u kožu. Isto tako kad svjetlost ulazi u oko kroz zenicu, ako je prejaka, mi žmurimo da se zaštitimo. Iz tog razloga nosimo sunčane naočare.
Duže i dugogodišnje izlaganje UV svijetlu dovodi do trajnog oštećenja mrežnjače i njenog najfinijeg dijela-žute pjege. Uz to pospješuje nastanak katarakte i spoljnih degeneracija konjuktive oka.
Kako je poznato da je ljeto najsunčaniji dio godine, tako je i intezitet svjetlosti najjači ljeti. Posebno je poznat fenomen refleksije svjetla o vodenu površinu kao što je more, kada se jako povećava izloženost UV zracima. U planinama smo takođe više izloženi UV zracima tokom sunčanih dana i ta se izloženost znatno povećava povećanjem nadmorske visine. Baš kada uživamo u ljetnim radostima na moru naše su oči najviše ugrožene sunčevom svjetlošću.
Zato je potrebno da naše oči štitimo od UV svijetla sunčanim naočarima, a uz to na moru ili u planini dobro je da se dodatno zaštitimo maramom, kapom ili šeširom. Naočare trebaju biti kvalitetne, a dobre su i one s tzv. polarizovanim staklom koje ne zatamnjuju pogled, što je važno u vožnji, a štite od UV zraka.
Dječje oči su posebno osjetljive na UV zrake jer do 6 godine života u sočivu oka nema posebnog pigmenta lipofuscina koji je prirodni filter za UV zrake i donekle štiti mrežnjaču.
Sjećamo se da su stariji upozoravali kako nije dobro da se djeca igraju na otvorenom kada je sunce najjače i da se tada ne ide na more. Uz to je obvezno išla i kapica za glavu.
Danas u eri industrije turizma o tome manje brinemo, ali zato imamo sunčane naočare za djecu.
Nošenje kvalitetnih sunčanih naočara u trećoj, četvrtoj godini ili u starijoj dobi nije modni hir, već potreba.
Prim. Igor Žuljan, dr. med, oftalmolog